Cijena kvalitetne obuke vidi se u ponudi. Cijena neobučenosti najčešće se vidi tek kasnije – kroz greške, zastoje, škart, oštećenja opreme, povrede, odsustva, reklamacije i izgubljeno povjerenje klijenata.

Zbog toga pravo pitanje nije: „Koliko košta obuka zaposlenika?“

Pravo pitanje je: „Kolikom riziku izlažemo ljude i poslovanje ako zaposleniku povjerimo posao za koji nema dokazanu kompetentnost?“

U zaštiti i zdravlju na radu obuka se često posmatra prvenstveno kao zakonska obaveza. Međutim, za odgovornu organizaciju ona je istovremeno i poslovna investicija: u pouzdaniji rad, manje prekida, stabilniji kvalitet i sposobnost zaposlenika da pravilno reaguju kada se radni uslovi promijene.

Šta zapravo znači „neobučen zaposlenik“?

Neobučen zaposlenik nije samo osoba koja nema potpisan obrazac ili potvrdu o obuci.

To može biti i zaposlenik koji je formalno prisustvovao predavanju, ali:

• ne prepoznaje konkretne opasnosti na svom radnom mjestu;
• ne zna granice sigurnog rada i uslove pod kojima se aktivnost mora zaustaviti;
• ne zna pravilno primijeniti radnu proceduru ili koristiti ličnu zaštitnu opremu;
• nije praktično provjereno da može sigurno obaviti zadatak;
• ne zna kako reagovati u slučaju kvara, odstupanja ili vanrednog događaja;
• radi s novom opremom ili u izmijenjenom procesu bez odgovarajuće dodatne obuke.

Drugim riječima, evidencija o obuci nije isto što i dokazana kompetentnost.

Koliko košta neobučenost?

Ne postoji jedna univerzalna cijena koja važi za svako radno mjesto i svaku kompaniju.

Trošak zaposlenika koji nije osposobljen za siguran i pravilan rad nastaje istovremeno na više mjesta:

1. Trošak grešaka i ponovnog rada – pogrešno rukovanje, škart, reklamacije, dodatne kontrole i utrošak materijala.
2. Trošak zastoja – zaustavljena proizvodna linija, čekanje održavanja, pomjeranje rokova i neiskorišteni kapaciteti.
3. Trošak povrede ili narušavanja zdravlja – izgubljeni radni dani, zamjena zaposlenika, prekovremeni rad, istraga događaja, korektivne mjere i potencijalni zahtjevi za naknadu štete.
4. Trošak oštećenja opreme i infrastrukture – servis, rezervni dijelovi, privremeno isključenje sredstva za rad i posljedični gubitak proizvodnje.
5. Trošak neusaglašenosti – inspekcijske mjere, novčane kazne, zabrana rada, nalazi kupaca i neuspjeh na provjerama dobavljača.
6. Trošak narušenog povjerenja – kašnjenje isporuke, reklamacije, otežano ugovaranje novih poslova i reputacijska šteta.

Najveći problem je što se ovi troškovi rijetko vode na jednom kontu. Raspoređeni su između proizvodnje, održavanja, kvaliteta, ljudskih resursa, funkcije sigurnosti i zdravlja na radu i menadžmenta, pa stvarna cijena neobučenosti ostaje skrivena.

Šta pokazuju stvarni podaci?

Prema procjenama Međunarodne organizacije rada, oko 2,93 miliona ljudi godišnje izgubi život zbog faktora povezanih s radom, dok približno 395 miliona radnika pretrpi povredu na radu koja nije smrtonosna.

EU-OSHA procjenjuje da povrede na radu i bolesti povezane s radom Evropsku uniju koštaju približno 476 milijardi eura godišnje, odnosno oko 3,3% BDP-a EU.

Britanski Health and Safety Executive za 2023/24. procijenio je ukupne troškove novih slučajeva povreda i bolesti povezanih s radom na 22,9 milijardi funti. Prosječni ukupni trošak iznosio je približno 10.000 funti po slučaju povrede i 24.200 funti po novom slučaju bolesti povezane s radom. Od ukupnog iznosa, oko 4,3 milijarde funti odnosilo se na troškove poslodavaca.

Ovi podaci nisu cjenovnik koji se može direktno prenijeti na jednu kompaniju u Srbiji. Oni, međutim, jasno pokazuju razmjere posljedica kada prevencija, organizacija rada i kompetentnost zaposlenika nisu na potrebnom nivou.

Da li obuka sama sprečava povrede?

Ne – i upravo je to jedna od najvažnijih stručnih poruka.

Sistematski pregled NIOSH-a i Institute for Work & Health, zasnovan na 22 nasumično odabrana istraživanja, utvrdio je snažne dokaze da obuka pozitivno utiče na sigurno ponašanje zaposlenika. Istovremeno, autori nisu pronašli dovoljno dokaza da obuka, kada se primjenjuje kao jedina mjera, sama po sebi smanjuje povrede i narušavanje zdravlja.

To ne umanjuje značaj obuke. Naprotiv, pokazuje gdje je njeno pravo mjesto.

Obuka ne može nadoknaditi nesigurnu opremu, neadekvatne mjere zaštite, lošu organizaciju, nejasne procedure ili izostanak nadzora. Najbolje rezultate daje kada je dio cjelovitog sistema koji povezuje procjenu rizika, tehničke i organizacijske mjere, uputstva, praktičan rad, rukovođenje i provjeru primjene naučenog.

Zbog toga kvalitetan program ne treba zaposlenika učiti samo šta piše u proceduri, već i:

• zašto je određena mjera potrebna;
• kako se pravilno primjenjuje u stvarnim uslovima;
• kako se prepoznaje odstupanje;
• kada se rad mora zaustaviti;
• kome se prijavljuje problem;
• kako se postupa u vanrednoj situaciji.

Šta propisi u Srbiji zahtijevaju?

Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 35/2023) ne posmatra obuku kao formalnost.

Član 33 propisuje obuku zaposlenika za siguran i zdrav rad pri zasnivanju radnog odnosa ili drugog angažmana, premještaju na druge poslove, uvođenju nove tehnologije ili novih sredstava za rad, promjeni opreme i promjeni radnog procesa. Obuka mora biti prilagođena specifičnostima radnog mjesta i rizicima utvrđenim aktom o procjeni rizika.

Član 34 zahtijeva da se obuka provodi teorijski i praktično, prema programu sa općim i posebnim dijelom, dok se provjera teorijske i praktične osposobljenosti vrši na radnom mjestu.

Periodična obuka zaposlenika na radnim mjestima s povećanim rizikom provodi se najkasnije u roku od jedne godine od prethodne obuke, a na ostalim radnim mjestima najkasnije u roku od tri godine.

Za pravno lice koje ne donese program i ne izvrši propisanu obuku zaposlenika član 100 predviđa novčanu kaznu od 1.500.000 do 2.000.000 dinara. Za direktora, odnosno drugo odgovorno lice, predviđena je kazna od 30.000 do 150.000 dinara.

Kazna je, ipak, samo jedan dio mogućeg troška. Posljedice ozbiljnog incidenta, prekida rada ili gubitka važnog klijenta mogu biti znatno veće.

Kako kompanija može izračunati cijenu neobučenosti?

Umjesto oslanjanja na opće marketinške tvrdnje, kompanija treba izračunati vlastiti poslovni slučaj.

Osnovni model može se prikazati ovako:

Trošak neobučenosti = trošak grešaka i škarta + trošak zastoja + trošak odsustava i zamjena + trošak incidenata + trošak oštećenja + trošak neusaglašenosti + izgubljeni poslovi

Za procjenu efekata obuke treba pratiti najmanje period prije i poslije njenog provođenja, koristeći pokazatelje kao što su:

• broj grešaka, reklamacija i ponovljenih radova;
• sati zastoja izazvanih nepravilnim rukovanjem;
• broj opasnih pojava, incidenata i povreda;
• broj neusaglašenosti utvrđenih internim i eksternim provjerama;
• vrijeme potrebno da novi zaposlenik dostigne zahtijevani nivo samostalnosti;
• rezultati teorijske i praktične provjere;
• primjena naučenog tokom posmatranja rada na terenu.

Povrat ulaganja može se računati formulom:

ROI obuke (%) = (izbjegnuti troškovi – ukupni troškovi obuke) / ukupni troškovi obuke × 100

Važno je naglasiti da ni ozbiljne međunarodne analize ne potvrđuju jednu univerzalnu stopu povrata koja važi za svaku obuku iz oblasti sigurnosti i zdravlja na radu.

Stvarni ROI zavisi od rizika radnog mjesta, početnog nivoa kompetentnosti, kvaliteta programa, podrške rukovodilaca i dosljednosti primjene naučenog.

Zato se povrat ne pretpostavlja – on se mjeri.

Kada obuka postaje stvarna investicija?

Obuka ima poslovnu vrijednost kada je:

• zasnovana na procjeni rizika i stvarnim potrebama radnog procesa;
• prilagođena konkretnim poslovima, opremi i odgovornostima učesnika;
• povezana s važećim procedurama i uputstvima kompanije;
• teorijska, praktična i usmjerena na rješavanje stvarnih situacija;
• završena provjerom znanja, vještina i sposobnosti pravilnog reagovanja;
• podržana od neposrednih rukovodilaca;
• praćena posmatranjem rada, povratnom informacijom i periodičnim obnavljanjem znanja;
• povezana s mjerljivim pokazateljima sigurnosti, kvaliteta i produktivnosti.

Prisustvo predavanju potvrđuje da je zaposlenik bio u sali.

Tek praktična provjera pokazuje da li zna sigurno obavljati posao.

Kako unaprijediti obuke u vašoj organizaciji?

Najskuplja obuka nije ona koja ima višu cijenu po učesniku.

Najskuplja je obuka koja zaposlenicima oduzme vrijeme, a ne promijeni način rada.

TEHPRO Centar za edukaciju razvija zakonske, stručne i in-house programe na osnovu rizika, radnih procesa i konkretnih potreba kompanije.

Cilj nije samo prenos informacija, već izgradnja kompetencija koje se mogu provjeriti i primijeniti u stvarnom radnom okruženju – od sigurnog rukovanja opremom i visokorizičnih aktivnosti do LOTO, Permit to Work sistema, zaštite od požara, reagovanja u vanrednim situacijama i razvoja kulture sigurnosti i zdravlja na radu.

Obuka je trošak koji se može planirati.

Neobučenost je rizik čiju cijenu organizacija najčešće sazna tek kada je već kasno.

O stresu na poslu često govorimo kao da je riječ o ličnoj osobini. Neko je otporniji, neko osjetljiviji, a neko „dobro radi pod pritiskom“. Takvo objašnjenje je jednostavno, ali lako skreće pažnju sa uslova u kojima ljudi rade. Kada napetost traje dugo, zahvati veliki dio kolektiva i postane uobičajeno stanje, teško ju je više posmatrati kao problem pojedinca.

Kako nastaje organizacijski stres?

Organizacijski stres ne ulazi u kompaniju uz veliku najavu. Uvlači se kroz rokove koji su stalno kratki, nejasne prioritete, česte promjene odluka, nedostatak zaposlenih ili osjećaj da sve mora biti završeno odmah.

Nakon određenog vremena počinju se primjećivati promjene koje na prvi pogled ne djeluju naročito važno. Ljudi imaju manje strpljenja jedni za druge. Razgovori postaju kraći. Pitanja se postavljaju sve rjeđe jer „nema vremena da sada ulazimo u to“. Informacije se prenose usput, a ono što nije hitno ostavlja se za kasnije.

Kako dugotrajan stres utiče na donošenje odluka?

Pod dugotrajnim pritiskom mijenja se i način na koji razmišljamo. Pažnja postaje uža, teže prelazimo s jednog zadatka na drugi i češće biramo prvo prihvatljivo rješenje umjesto da razmotrimo sve mogućnosti.

Iskusna osoba tada može previdjeti ono što inače ne bi. Ne zato što je izgubila znanje ili osjećaj odgovornosti, već zato što nijedan mentalni kapacitet nije neograničen.

U tom trenutku stres postaje pitanje sigurnosti.

Najprije kroz naizgled sitne stvari – preskočenu provjeru, informaciju koja nije prenesena, pogrešno shvaćeno uputstvo ili odluku da se posao ipak nastavi iako okolnosti nisu potpuno jasne.

Većina takvih situacija prođe bez posljedica. Upravo to može biti varljivo. Ako se nekoliko puta ništa ne dogodi, takav način rada počinje djelovati prihvatljivo.

Vremenom se formira jedna tiha, prešutna norma:

„Kod nas je uvijek haos.“
„Samo da preguramo još ovu sedmicu.“
„Riješit ćemo to kada bude manje posla.“

Problem je što mirniji period često nikada ne dođe.

Ljudi se prilagode i nastave dalje, dok povišena napetost polako postaje dio svakodnevnog funkcionisanja organizacije.

Međutim, navikavanje nije isto što i odsustvo posljedica.

Ponekad samo znači da smo ih prestali primjećivati.

Kako prepoznati rane znakove upozorenja?

Kada dođe do greške, najlakše je usmjeriti pažnju na osobu koja ju je napravila.

Mnogo je korisnije vratiti se nekoliko koraka unazad.

Koliko dugo je radila bez prekida?

Da li je raspolagala svim potrebnim informacijama?

Koliko su se puta tog dana promijenili prioriteti?

Da li je mogla reći da ne stiže završiti posao ili je procijenila da bi to zvučalo kao opravdavanje?

Šta organizacija može učiniti?

Zato bi organizacija trebala obratiti pažnju na ove signale prije nego što dođe do ozbiljne posljedice. Ne kroz još jednu formalnu kontrolu, već kroz iskren razgovor o tome kako posao zaista izgleda u praksi: gdje ljudi najčešće žure, šta ih prekida u radu, koje odluke donose pod pritiskom i o čemu šute.

Važno je preispitati i ono što je s vremenom postalo „normalno“, iako zaposlene svakodnevno dovodi do granice njihovih kapaciteta.

Organizacijski stres postaje sigurnosni rizik onda kada počne određivati način na koji ljudi opažaju situacije, međusobno komuniciraju i donose odluke.

Tada više nije dovoljno očekivati da pojedinac bude pažljiviji, smireniji ili otporniji.

Potrebno je sagledati sistem u kojem se od njega očekuje takav nivo pažnje.

Odgovornost organizacije nije da ukloni svaki oblik pritiska – to nije ni moguće.

Međutim, njena je odgovornost da prepozna trenutak kada zahtjevi posla počnu nadmašivati kapacitete ljudi koji taj posao obavljaju.

Ako se o tome počne govoriti tek nakon greške ili povrede, upozoravajući signal stigao je prekasno.

Sigurnije radno okruženje ne nastaje tako što od ljudi tražimo da izdrže još malo.

Nastaje onda kada organizacija ozbiljno shvati ono što zaposlenima otežava da rade pažljivo, promišljeno i odgovorno.

U TEHPRO-u se s ovim izazovima susrećemo kroz svakodnevni rad s kompanijama, ali i kroz razgovore i in-house obuke prilagođene konkretnim situacijama u kojima zaposlenici rade. Takvo iskustvo pokazuje koliko je važno o ovim temama govoriti prije nego što prerastu u incident, povredu na radu ili ozbiljan organizacijski problem.

U svijetu u kojem se poslovni procesi neprestano mijenjaju, a tehnologije postaju sve složenije, kontinuirana edukacija zaposlenih više nije opcija, već poslovna potreba. Međutim, jedno od najvažnijih pitanja koje se danas postavlja jeste: da li su standardne obuke dovoljne da zaposleni zaista razumiju rizike i primjenjuju stečeno znanje u svakodnevnom radu? Naše dugogodišnje iskustvo pokazuje da odgovor često nije potvrdan. Zbog toga se sve veći broj kompanija odlučuje za in-house treninge, odnosno obuke koje se realiziraju direktno u organizaciji i prilagođavaju konkretnim procesima, opremi, rizicima i izazovima s kojima se zaposleni svakodnevno susreću.

Šta su in-house treninzi?

In-house treninzi predstavljaju stručne obuke koje se organiziraju unutar kompanije i osmišljavaju u skladu s njenim specifičnim potrebama. Za razliku od standardnih seminara ili općih edukacija, ovakav pristup podrazumijeva da se sadržaj obuke razvija na osnovu:

• djelatnosti kompanije,
• organizacije rada,
• postojećih procedura,
• procjene rizika,
• opreme i tehnologija koje se koriste,
• prethodnih incidenata i nezgoda,
• regulatornih zahtjeva,
• nivoa znanja zaposlenih.

Drugim riječima, umjesto da zaposleni slušaju primjere koji se odnose na neku drugu industriju ili radno okruženje, oni uče kroz situacije koje su im poznate i koje mogu direktno povezati sa svojim svakodnevnim radnim zadacima.

Zašto generičke obuke često ne daju očekivane rezultate?

Mnoge kompanije ulažu značajna sredstva u edukacije, ali se nakon određenog vremena suočavaju s istim problemima:

• nepoštivanjem procedura,
• ponavljanjem rizičnih ponašanja,
• nedovoljnim razumijevanjem odgovornosti,
• slabom primjenom stečenog znanja u praksi.

Razlog je jednostavan: ljudi najlakše usvajaju znanje kada ga mogu povezati sa stvarnim situacijama koje svakodnevno doživljavaju. Ako zaposleni slušaju o opasnostima na mašinama koje nikada nisu koristili ili o procedurama koje se ne primjenjuju u njihovom radnom okruženju, vjerovatnoća da će usvojiti i primijeniti naučeno značajno se smanjuje. Upravo zato savremeni pristupi edukaciji sve više stavljaju fokus na praktičnu primjenu i kontekst u kojem zaposleni rade.

Kako izgleda kvalitetan in-house trening?

Kvalitetan trening ne počinje dolaskom predavača na dan zakazane obuke, već ozbiljnom pripremom i nizom aktivnosti koje prethode samoj edukaciji.

1. Upoznavanje s kompanijom

Prvi korak podrazumijeva razumijevanje poslovanja organizacije. Potrebno je sagledati:

• vrstu djelatnosti,
• organizacijsku strukturu,
• radne procese,
• nivo automatizacije,
• profile zaposlenih,
• ključne operativne izazove.

Bez razumijevanja poslovnog konteksta nije moguće kreirati obuku koja donosi stvarnu vrijednost.

2. Identifikacija potreba

Svaka organizacija ima različite ciljeve. Nekada je potrebno podizanje svijesti zaposlenih ili unapređenje primjene procedura u praksi, dok je drugim organizacijama cilj smanjenje broja povreda, bolja komunikacija između sektora ili priprema za audit odnosno inspekcijski nadzor. Prava vrijednost treninga nastaje kada je jasno definisano šta kompanija želi postići.

3. Analiza postojećeg sistema

Prije izrade programa potrebno je analizirati:

• procjene rizika,
• postojeće procedure,
• rezultate internih kontrola,
• izvještaje o incidentima,
• nalaze inspekcija,
• prethodno provedene edukacije.

Na taj način trening postaje alat za rješavanje konkretnih problema, a ne samo formalna aktivnost.

4. Kreiranje prilagođenog programa

Nakon provedene analize razvija se sadržaj koji odgovara stvarnim potrebama organizacije. To može uključivati:

• fotografije iz pogona,
• stvarne radne situacije,
• analize incidenata,
• praktične radionice,
• simulacije,
• grupni rad,
• studije slučaja.

Ovakav pristup povećava angažovanost učesnika i olakšava razumijevanje tema.

5. Primjena odgovarajućih metoda učenja

Savremena edukacija ne podrazumijeva samo klasična predavanja. U zavisnosti od teme koriste se:

• praktične demonstracije,
• radionice,
• simulacije stvarnih situacija,
• analiza uzroka incidenata,
• obilazak radnih mjesta,
• diskusije i razmjena iskustava.

Cilj je da učesnici aktivno učestvuju u procesu učenja.

Koje oblasti najčešće obuhvataju in-house treninzi?

Prilagođene obuke mogu obuhvatiti širok spektar tema. Najčešće oblasti uključuju:

Zaštita na radu

• procjenu i kontrolu rizika,
• sigurno ponašanje zaposlenih,
• upravljanje incidentima,
• razvoj sigurnosne kulture.

Lockout/Tagout (LOTO)

• izolaciju opasnih izvora energije,
• primjenu procedura zaključavanja,
• odgovornosti zaposlenih i izvođača radova.

Rad na visini

• identifikaciju opasnosti,
• korištenje zaštitne opreme,
• planiranje i organizaciju rada.

Zaštitu od požara

• preventivne mjere,
• postupanje u vanrednim situacijama,
• evakuaciju i spašavanje.

Upravljanje hemikalijama

• klasifikaciju i označavanje,
• sigurno skladištenje,
• korištenje sigurnosno-tehničkih listova.

Zaštitu okoliša

• upravljanje otpadom,
• kontrolu emisija,
• usklađenost s važećim propisima.

Prednosti in-house treninga za kompaniju

Veća relevantnost sadržaja Obuka je direktno povezana sa stvarnim radnim mjestima i procesima. Veća uključenost zaposlenih Učesnici lakše prepoznaju značaj teme kada se ona odnosi na njihov svakodnevni rad. Brža primjena znanja Stečena znanja mogu se primijeniti odmah nakon završetka treninga. Jačanje sigurnosne kulture Zaposleni bolje razumiju svoju ulogu u sistemu upravljanja rizicima. Efikasnije upravljanje usklađenošću Kompanije lakše ispunjavaju zakonske i regulatorne zahtjeve. Smanjenje rizika i troškova Bolje razumijevanje procedura doprinosi smanjenju broja povreda, incidenata i operativnih zastoja.

In-house treninzi kao alat za razvoj sigurnosne kulture

Jedna od najvećih vrijednosti prilagođenih obuka jeste njihov doprinos razvoju sigurnosne kulture. Bez obzira na kvalitet procedura, politika i tehničkih rješenja, sistem može funkcionirati samo ako ga ljudi razumiju i dosljedno primjenjuju. Kada zaposleni prepoznaju rizike, razumiju posljedice nesigurnog ponašanja i znaju kako postupiti u konkretnim situacijama, organizacija postaje otpornija, sigurnija i efikasnija. Upravo zato vodeće kompanije danas edukaciju ne posmatraju kao trošak, već kao investiciju u ljude, procese i dugoročnu održivost poslovanja.

Zašto odabrati Tehpro za in-house treninge?

Već više od 35 godina Tehpro pruža stručnu podršku organizacijama u oblastima:

• sigurnosti i zdravlja na radu,
• zaštite od požara,
• zaštite okoliša,
• upravljanja rizicima,
• edukacije.

Ono što Tehpro izdvaja nije samo poznavanje propisa, već sposobnost da stručna znanja pretvori u praktična rješenja primjenjiva u svakodnevnom radu. Naši treninzi osmišljeni su tako da odgovore na konkretne izazove kompanije, unaprijede znanje zaposlenih i doprinesu stvarnim promjenama unutar organizacije.

Zaključak

In-house treninzi predstavljaju jedan od najefikasnijih načina da se teorija pretvori u praksu, a znanje u svakodnevno odgovorno ponašanje. Kada je edukacija prilagođena stvarnim procesima, rizicima i potrebama organizacije, rezultati postaju vidljivi mnogo brže kroz viši nivo sigurnosti, bolju usklađenost sa zahtjevima i snažniju organizacijsku kulturu. Želite razviti obuku prilagođenu potrebama vaše kompanije? Kontaktirajte Tehpro Centar za edukaciju i saznajte kako in-house treninzi mogu pomoći vašoj organizaciji da unaprijedi sigurnost, smanji rizike i uspostavi održiv sistem upravljanja.

Kako pravilna kontrola opasnih izvora energije štiti zaposlenike, opremu i poslovanje?

U industrijskim postrojenjima, proizvodnim pogonima, energetskim sistemima i procesnim industrijama svakodnevno se obavljaju aktivnosti održavanja, servisiranja, čišćenja, podešavanja i intervencija na opremi. Tokom ovih aktivnosti može doći do ozbiljnih rizika po sigurnost zaposlenika usljed nekontrolisanog oslobađanja energije.

Neočekivano pokretanje mašine, aktiviranje pneumatskog sistema, oslobađanje hidrauličkog pritiska ili zaostale električne energije može za svega nekoliko sekundi dovesti do teških povreda, amputacija, trajnog invaliditeta ili čak smrtnog ishoda.

Zbog toga se u savremenim industrijskim sistemima primjenjuje LOTO (Lockout/Tagout) odnosno LOTOTO (Lockout/Tagout/Tryout) sistem, koji predstavlja jedan od najefikasnijih alata za upravljanje rizicima tokom rada na opremi.

Najjednostavnije rečeno, LOTO predstavlja organizovan i kontrolisan sistem kojim se osigurava da oprema bude potpuno sigurna prije nego što zaposlenik započne rad na njoj.

Šta je LOTO sistem?

LOTO (Lockout/Tagout) predstavlja skup procedura, opreme i pravila kojima se sprječava neočekivano pokretanje mašina ili oslobađanje opasne energije tokom održavanja, popravki, čišćenja ili drugih intervencija.

Prije početka rada oprema mora biti:

• sigurno zaustavljena,
• izolovana od svih izvora energije,
• zaključana odgovarajućim uređajima,
• jasno označena upozorenjima,
• oslobođena zaostale energije,
• provjerena kako bi se potvrdilo da je zaista sigurna za rad.

Kod LOTOTO sistema dodatni korak predstavlja „Tryout“, odnosno provjera efikasnosti izolacije prije početka rada.

Drugim riječima, nije dovoljno samo isključiti opremu. Potrebno je potvrditi da energija više nije prisutna.

Koji izvori energije predstavljaju rizik?

Jedna od najčešćih grešaka u praksi jeste poistovjećivanje LOTO sistema isključivo sa električnom energijom.

Međutim, opasni izvori energije mogu biti prisutni u gotovo svakom industrijskom procesu.

LOTO obuhvata kontrolu:

Električne energije, koja je najčešći uzrok ozbiljnih povreda tokom održavanja.

Pneumatske energije, jer komprimirani zrak može izazvati iznenadno pokretanje opreme ili nekontrolisano oslobađanje dijelova sistema.

Hidrauličke energije, zato što visoki pritisci u hidrauličkim sistemima predstavljaju ozbiljan rizik za zaposlenike.

Mehaničke energije, jer pokretni dijelovi mašina, rotacioni elementi, transporteri i pogonski sistemi mogu izazvati teške povrede.

Gravitacione energije, budući da podignuti tereti, platforme ili elementi konstrukcije mogu pasti usljed gubitka oslonca.

Toplotne energije, jer vruće površine, para i procesni sistemi pod povišenim temperaturama predstavljaju dodatni izvor opasnosti.

Hemijske energije, zato što opasne materije pod pritiskom ili u procesnim sistemima zahtijevaju posebne procedure izolacije.

Akumulirane ili zaostale energije, jer kondenzatori, opruge, rezervoari pod pritiskom ili sistemi sa uskladištenom energijom mogu predstavljati rizik čak i nakon isključivanja opreme.

Zašto dolazi do nesreća tokom održavanja?

Analize različitih industrijskih incidenata širom svijeta pokazuju da se veliki broj teških povreda događa upravo tokom aktivnosti koje se smatraju rutinskim.

Najčešći uzroci uključuju:

• nepostojanje LOTO procedure,
• neidentifikovane izvore energije,
• neadekvatnu izolaciju sistema,
• nedovoljnu obuku zaposlenika,
• angažovanje izvođača radova bez odgovarajuće kontrole,
• nepostojanje verifikacije izolacije.

Upravo zbog toga LOTO nije samo tehnička mjera, već ključni element sistema upravljanja sigurnošću.

Kako izgleda kvalitetan LOTO sistem?

Efikasan LOTO sistem zasniva se na jasno definisanim procedurama.

Svaka procedura mora biti razvijena za konkretnu mašinu, instalaciju ili proces.

Kvalitetna LOTO procedura obuhvata:

• identifikaciju opreme,
• lokaciju opreme,
• identifikaciju svih izvora energije,
• tačke izolacije,
• redoslijed gašenja sistema,
• način zaključavanja i označavanja,
• oslobađanje zaostale energije,
• provjeru odsustva energije,
• pravila za siguran rad,
• postupak vraćanja sistema u funkciju,
• jasno definisane odgovornosti svih učesnika.

Posebno je važno da procedure budu vizuelne, razumljive i jednostavne za primjenu na terenu.

LOTO obuke

Čak ni najbolje procedure neće dati rezultate ukoliko zaposlenici ne razumiju njihovu svrhu i način primjene.

Zbog toga obuka predstavlja jedan od najvažnijih elemenata LOTO sistema.

Kvalitetna LOTO obuka kombinuje teorijski i praktični dio.

Zaposlenici treba da nauče:

• kako prepoznati izvore energije,
• kada je primjena LOTO sistema obavezna,
• kako pravilno koristiti katance i uređaje za blokadu,
• kako čitati i primjenjivati procedure,
• kako potvrditi da je sistem siguran za rad,
• koje su njihove odgovornosti.

Posebna pažnja posvećuje se različitim grupama zaposlenika:

• operaterima,
• osoblju za održavanje,
• rukovodiocima,
• HSE i BZR stručnjacima,
• izvođačima i podizvođačima.

U složenim industrijskim sistemima upravo je koordinacija različitih učesnika jedan od ključnih faktora uspjeha.

Zašto su LOTO auditi neophodni?

Mnoge organizacije posjeduju procedure, opremu i formalne zahtjeve, ali to ne znači automatski da sistem funkcioniše.

Zbog toga su periodični LOTO auditi neophodni kako bi se provjerilo stvarno stanje na terenu.

Audit omogućava da se utvrdi:

• da li su procedure ažurne,
• da li odgovaraju stvarnom stanju opreme,
• da li su tačke izolacije jasno označene,
• da li je LOTO oprema dostupna,
• da li zaposlenici razumiju svoje obaveze,
• da li izvođači primjenjuju propisane procedure,
• da li postoje kritične aktivnosti koje zahtijevaju dodatne mjere.

Rezultat audita su konkretne korektivne i preventivne mjere koje unapređuju sigurnost.

Naše iskustvo pokazuje da kompanije koje sistematski primjenjuju LOTO ostvaruju:

• smanjenje broja povreda na radu,
• veću pouzdanost opreme,
• manje neplaniranih zastoja,
• efikasnije održavanje,
• bolju kontrolu nad izvođačima,
• usklađenost sa međunarodnim standardima i najboljim praksama,
• jačanje kulture sigurnosti.

LOTO predstavlja investiciju koja istovremeno štiti ljude, imovinu i kontinuitet poslovanja.

Uloga Tehpro-a u uspostavljanju efikasnog LOTO sistema

Više od 35 godina Tehpro pruža stručnu podršku kompanijama u oblastima zaštite i zdravlja na radu, upravljanja rizicima, zaštite okoliša, zaštite od požara, edukacije zaštite na radu u rudarstvu.

Kada je riječ o LOTO sistemima, naša podrška obuhvata:

• identifikaciju opasnih izvora energije,
• izradu i unapređenje LOTO procedura,
• provođenje LOTO obuka,
• procjenu usklađenosti sistema,
• provođenje LOTO audita,
• definisanje korektivnih mjera,
• podršku pri implementaciji najboljih međunarodnih praksi.

Naš cilj nije samo ispunjavanje zakonskih zahtjeva, već stvaranje funkcionalnih sistema koji doprinose sigurnijem i efikasnijem radu.

Zaključak

Najteže povrede na radu često nastaju upravo onda kada zaposlenici vjeruju da je oprema sigurna, dok opasna energija i dalje postoji u sistemu.

LOTO sistem uvodi kontrolu, disciplinu i predvidivost u aktivnosti visokog rizika. Kada je pravilno projektovan, implementiran i redovno provjeravan, predstavlja jednu od najefikasnijih mjera za sprječavanje ozbiljnih industrijskih incidenata te istovremeno štiti zaposlenike, opremu i kontinuitet poslovanja.

Želite provjeriti efikasnost postojećeg LOTO sistema ili uspostaviti LOTO sistem u svojoj organizaciji?

Kontaktirajte Tehpro i saznajte kako možemo pomoći vašoj kompaniji da unaprijedi sigurnost na radu, smanji rizike i uspostavi održiv sistem upravljanja opasnim izvorima energije.